U organizaciji Hrvatske turistièke zajednice protekli tjedan u Hrvatskoj je boravila skupina od 30 novinara iz cijelog svijeta na studijskom putovanju - „vinske ceste središnje Hrvatske“. Jedna od destinacija bila je i Koprivnièko-križevaèka županija, a domaæini su bili TZ KKŽ i TZ grada Ðurðevca.

Prvo odredište bile su Hlebine. S mnogo interesa novinari iz Japana, Njemaèke, Norveške, Nizozemske, Danske, Španjolske SAD-a, Èeške, Portugala, Švedske i Slovenije razgledali su Galeriju Hlebine i Obiteljsko gospodarstvo Generaliæ. Za mnoge od njih bio je to prvi susret s naivom, ali su jednak interes iskazali i za brojne izloške u etno kuæi „Janièina hiža“. Japanci su se (ali ne samo oni) interesirali za „pletenjake“, èemu služe, kako se kukuruz sprema u njih, a meta njihovih fotoaparata bio je i poljski wc. Obilazak malog podravskog mjesta Sveta Ana i ruèak koji su èinili kukuruzni žganci s vrhnjem, domaæi gulaš s žgancima i na kraju prava poslastica – kukuruzna zlevanka oduševili su novinarsku svitu. Uz cimbulaša Andriju Maroniæa mogli su osjetiti duh podravske glazbe, a nakon slikanja vodenice u kojoj su za dar dobili kukuruzno brašno, neki su zapisali recept za zlevanku, pa æe svetojanska zlevanka završiti na mnogim svjetskim stolovima. Na ulasku u Stari grad Ðurðevac goste su doèekali èlanovi povijesne postrojbe „Ðuroki“, kapetan grada i starica koji su ih upoznali s Legendom, a pozdravio ih je i gradonaèelnik Ðurðevca. U atriju starog grada èlanovi Udruge „Stari zanati“ iz Koprivnice, provozali su goste na starinskom vrtuljku, iskovali im novèiæe, prodali po neki suvenir, demonstrirali maèevanje (vitezovi templari iz Glogovca), a prosjak je od stranaca iskamèio poneki cent. Nakon obilaska Galerije Stari grad s kojom ih je upoznala ravnateljica Edita Hapavel – Jankoviæ, uputiše se na ðurðevaèku vinsku cestu. Nakon što su snimili na desetke fotografija s vidikovca na brijegu Mali kostanj pješke se uputiše prema Vinariji Matoèec. No putem ih je zaustavio Željko Kožariæ – Mrvica koji im je otvorio vrata svoje male kleti i ponudio ih èašicom crnog desertnog vina spravljenog po staroj bakinoj recepturi. Oskoruše, kruške i jabuke mamile su goste da posegnu za njima. Domaæe je domaæe! Marijan Matoèec priredio je degustaciju svojih vrhunskih vina : sivog pinota, sauvignona i graševine, a novinari – vinski znalci pažljivo su kušali ponuðena vina, ispitivali domaæina o detaljima i bilježili u svoje notese. Tu su upoznali podravsku prgicu i to onu pravu - goriènu. Na Veselom brijegu kod Ðure Šipeka su degustirali tri generacije chardoneya – 2007., 2008. i mošt 2009. uz peèeni kostanj. Upoznali su se s vinarijom, kušali domaæe specijalitete – sir s vrhnjem, domaæe kobase, špek, kosanu mast i kukuružnjaèu, zalivši sve to dobrom domaæom kapljicom i likerima gospoðe Šipek. Što su zapisali o vinima možemo samo nagaðati. Sada smo veæ upoznali veæinu naših gostiju koji nisu krili iskreno oduševljenje svim viðenim. Zaèudili su se koliko je volontera ukljuèeno u ovaj program koji im je prezentiran. A tada nisu znali kaj ih još èeka. Posljednje odredište – restoran Royal s Martinjskom kapelicom u Kloštru Podravskom bio je toèka na i. I dok su se martinjski meštri oblaèili za martinjsku mešu, novinari su, nakon što su upoznati s ovom tradicijskom feštom, izmeðu sebe izabrali protagoniste ceremonijala : tri fiškuša i vunbacitelja. Tamburaši i ženska pjevaèka skupina poveli su ih u martinjsku kapelicu, u ambijent koji ih je na prvi pogled oduševio. Kad su mužikaši zasvirali „Došel bu došel “ i kad se pojavila martinjska svita predvoðena Velikim meštrom martinjskog ceremonijala – Jantonom Mudlinom Prvim u èijoj su pratnji bili Martin Kalnoveèko-kloštranski i Martin Malokostanjski te dva miništranta, kamere i fotoaparati nisu prestajali zujati i škljocati. Fiškuši, od kojih se posebno isticao Japanac Suzuki, zdušno su prionuli na posao pazeæi da nikome èaša ne bude prazna. Naravno da su postali pažljiviji nakon što su nekoliko puta morali za kaznu popiti štrof jer su nekima èaše bile prazne. Za obred kršæenja mošta kao kumovi su izabrani Štefan iz Slovenije i gospoða Tomoko iz Japana. U obred, koji je za tu prigodu prilagoðen i približen novinarima, postepeno su se ukljuèili kao akteri i svi ostali gosti : bilo pjevanjem, bilo uzvikivanjem ALMELJULJA, bilo ispijanjem vina. Kazne i nagrade u obliku gemišta nisu nikog pretjerano uzbuðivale, a dogaðalo se i da bude poneki namjeran prekršaj. Nakon što je poganin „mošt“ pokršten tamburaši su neumorno svirali. Svi su se, bez zadrške uhvatili u kolo, zaplesali i kaubojadu, a kape biškupa ubrzo su završile na glavama Španjolaca i jednog Danca. Plesnu zmiju predvodila je kolegica Karin iz predstavništva HTZ-a u Pragu, a pridružile su joj se i Gunila iz Nizozemske, Lisa iz USA i tako svi redom, bez izuzetaka. Bilo je to veliko finale cjelodnevnog druženja. Onda kuæedomaæin Ivica Koren pozva na veèeru : martinjsku gusku s mlincima, frišketinu s kolinjskim zeljem, domaæu peèenicu i martinjsku kapljicu. Dobra atmosfera preselila se iz kapelice u restoran. Više nije bitno tko je iz koje zemlje. Svi se i te kako dobro razumiju meðusobno, a nama je drago èuti komplimente kojima nas obasipaju. Saša iz putnièke agencije Ibus, koja se specijalizirala za organizirano dovoðenje turista na vinske ceste, nije krio oduševljenje i u nekoliko navrata je istaknuo da je ovo najbolje što je viðeno i doživljeno na cijeloj turneji. Ugodno je bilo èuti od mnogih gostiju rijeèi hvale na raèun organizacije boravka, a pogotovo komplimente kako su upravo kod nas prepoznali veæ zaboravljenu gostoljubivost, otvorenost, druželjubivost i želju da im u svakom pogledu ugodimo. To se, rekli su, ne može odglumiti jer to je iskren odnos koji svaki gost može prepoznati.